preskoči na sadržaj

Osnovna škola Plaški

Login

Kalendar
« Svibanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Tražilica
Raspored zvonjenja

SAT
0. 8:10 8:55
1. 9:00 9:45
2. 9:50 10:35
3. 10:45 11:30
4. 11:40 12:25
5. 12:30 13:15
6. 13:20 14:05
7. 14:05 14:55
 

 

''Tolerirati znači upoznati druge ljude, kulture, njihove nade, želje, vjerovanja…Kroz njih sagledavamo i svoje nade, želje i vjerovanja…''

 

            U našoj školi poslove školskoga psihologa obavlja vedra, vesela i uvijek nasmijana profesorica Valentina Bartolović. Svojom iskrenošću, razumijevanjem, ali i vedrim duhom čini naš školski život ljepšim i sretnijim. Postavili smo joj nekoliko pitanja o njezinom radu, ali i o toleranciji o kojoj toliko slušamo na različitim medijima.

 

1.Psihologice Valentina, recite nam kako i kada se rodila ljubav prema psihologiji?

Ljubav prema psihologiji rodila se spontano prilikom srednjoškolskog obrazovanja. Tada sam se susrela s predmetom psihologija i u njega sam se zaljubila na prvi pogled.

 

2.U medijima se često spominje riječ tolerancija.Što je tolerancija i zašto se u medijima toliko spominje?

Riječ tolerancija znači poštivanje, prihvaćanje, uvažavanje različitosti. Tolerirati znači upoznati druge ljude, kulture, njihove nade,želje, vjerovanja i kroz njih tada sagledavamo i svoje nade, želje i vjerovanja. Razumijevajući druge ljude lakše ćemo razumjeti i sebe. U današnjem vremenu ljudi ne razumiju što je tolerancija pa je zato toliko i spominju. Moramo naučiti da u životu moramo imati razumijevanja jedni za druge, a za to su nam potrebni: ljubav, prijateljstvo, sloboda mišljenja, odgoj, obrazovanje…

 

3.Rekli ste da je u životu važno vlastito mišljenje. Zašto je važno uvažavati tuđa mišljenja? Je li u Vašem poslu važno prihvatiti tuđe mišljenje i stavove?

U mom poslu je to najvažnije. Stručni suradnik psiholog u svome svakodnevnome radu uvijek se susreće s delikatnim problemima kao što su: zlostavljanje u obitelji, zanemarivanje roditeljskih obveza, nasilje u školi… Kod takvih problema vrlo je važno poslušati o kakvom je problemu riječ, prihvatiti tuđa mišljenja, a zatim pokušati riješiti probleme na što jednostavniji način u korist onih osoba kojima je takva pomoć najpotrebnija.

 

4.Ima li u školama tolerancije i gdje je ona najviše vidljiva?

Među djecom u školi uvijek ima tolerancije. Ona je najviše vidljiva u trenutcima kada u razredu nastane neki problem. Tada učenici štite jedni druge izražavajući svoje mišljenje i na taj način pokazuju koliko su hrabri i puni samopouzdanja iskazati ono što osjećaju u takvim trenutcima.

 

5.Jeste li strpljiva osoba? Imate li razumijevanja za svakoga kome je pomoć najpotrebnija?

Mislim da sam jako strpljiva osoba s obzirom na posao koji obavljam. Imam jako puni strpljenja poslušati svakoga.Svi smo mi ljudi koji ponekad nemamo strpljenja poslušati tuđe probleme, ali u poslovima koje obavljam nastojim uvijek biti strpljiva.

 

6.Vjerujete li da tolerancijom možemo pobijediti nasilje u školi?

Vjerujem da tolerancijom možemo pobijediti svako nasilje. I u našoj školi nasilje je vidljivo, ali se takav problem rješava međusobnim razgovorom s roditeljima, učenicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Kada čovjek posluša drugog čovjeka svi problemi mogu biti na vrlo jednostavan način riješeni.

 

7.Kako i na koji način možemo postati bolji ljudi, ljudi slobodna duha i mišljenja?

Cjeloživotnim učenjem čovjek postaje slobodnim držati se svojih uvjerenja i na taj način prihvaća tuđa mišljenja… Ljudi imaju pravo živjeti umiru i biti onakvima kakvi doista jesu. Kada naučimo prihvaćati jedni druge onakvima kakvi jesmo tada ćemo postati sretnijima.

            Nakon razgovora s psihologicom možemo zaključiti da tolerancija nije nepoznata riječ o kojoj stalno slušamo. Tolerancija je ljubav, život, prijateljstvo, kultura ponašanja, vlastito mišljenje, odgoj i obrazovanje.

 

                                                                                  Stjepan Divković,7.a.

 

Intervju s nastavnicom Sandrom Jerković, učiteljicom povijesti

 

Volim čitati ljubavne romane, mijenjam pelene i pečem torte za dječje rođendane

            U našoj školi radi vedra, vesela i uvijek nasmijana učiteljica povijesti. Svojim vedrim duhom i s puno ljubavlju nastoji nam dočarati povijest svijeta, ali i učiniti povijest zanimljivim predmetom kojeg ćemo se uvijek rado sjećati. Učiteljicu Sandru Jerković upitali smo nekoliko pitanja o njezinu školovanju, radu, životu i evo što nam je odgovorila:

 

  • Koje ste godine počeli raditi u Osnovnoj školi Plaški?

             U Osnovnoj školi Plaški počela sam raditi 2004.godine.

 

  • Kada ste prvi put dali jedinicu?

             Prvu jedinicu dala sam odmah prve godine kada sam počela raditi.

 

  • Jeste li ikada nekog izbacili sa sata?

             To i nije neka lijepa pedagoška metoda, ali se ipak njome povremeno koristim kao na primjer u 7. razredu kada Stefan previše priča i ometa druge u radu onda posegnem za tom metodom.

 

  • Zašto Vam se sviđa povijest?

            Jako mi se svidjela profesorica povijesti u mojoj srednjoj školi, željela sam postati kao ona.

 

  • Imate li najdražeg učenika?

             Nemam najdražeg učenika.

 

  • Imate li hobi?

             Volim čitati ljubavne romane, mijenjam pelene i pečem torte za dječje rođendane.

 

  • Je li Vam naporno svaki dan putovati do škole?

             Nemam izbora, malo sam preplašena zime zbog klimatskih uvjeta

 

  • Kakav Vam je ravnatelj kao šef?

             Dovoljno strog kada treba biti i često blag. Ja sam dobra djelatnica…

 

  • Koja Vam je draža škola: Osnovna škola Plaški ili Prva osnovna škola?

             Nemam draže škole i u jednoj i u drugoj moram obavljati posao na isti način.

 

  • Kojim je učenicima lakše predavati: učenicima 5. i 6. razreda ili 7. i 8.razreda?

             Draže mi je učiti učenike 7. i 8. razreda, ali najviše volim tematske cjeline 8.razreda jer je taj dio povijesti najbliži nama.

 

            Učiteljice Sandra, hvala Vam, što ste odgovorili na naša pitanja. Ostanite, uvijek vedri, pozitivni i nasmijani u svom radu!

 

                                       Ivan Špehar VII.a. i Anamarija Blažan VII.a.

 

 

Radionicama želimo djecu osloboditi od svakodnevnih briga i želimo im ponuditi drugačiji način komunikacije sa svijetom  i prirodom oko sebe

 

 

            ''Atelje Janja Gora'', internacionalni je centar keramike koji se nalazi u malome selu Janja Gora, nedaleko od Plaškog. Njegovi voditelji su Branko Šupica i Danijela Pešut, koji su mi dali odgovore na neka pitanja vezana uz rad Ateljea, glinu, radionice i umjetnost kojima se bave već dugo godina. Na jednoj od njihovih radionica, koja je održana 25. siječnja 2012.godine, dobila sam vrlo zanimljive i poučne odgovore o izradi keramike i koliko je ona važna u životu Branka Šupice i Danijele Pešut.

 

Na samom početku, lijepo vas pozdravljam. Možete li mi ukratko reći što je i kada je nastala ideja za otvaranjem ''Ateljea Janja Gora'' ?

Branko: Atelje Janja Gora je neprofitno udruženje umjetnika, ljudi slobodnog uma, ljudi u potrazi za smislom postojanja i života. Atelje je formiran 2006.godine,a kao fokus svoga djelovanja izabrao je izražavanje u glini (keramici) koja predstavlja pramateriju korištenu i u naših davnih predaka. Atelje je danas aktivan sudionik društvenog života u lokalnoj zajednici kroz organizaciju besplatnih umjetničkih radionica za djecu i mlade. S druge strane, Atelje aktivno sudjeluje u umjetničkim projektima na međunarodnoj razini.

 

Koje su trenutne aktivnosti Ateljea?

Branko: Trenutne aktivnosti Ateljea je program ''Kreativci u Lici'', program besplatnih kreativnih radionica za djecu i mlade koji uključuje radionice grafike i crtanja, izrade keramike, stvaranje fotografije i videa, glazbe i plesa, glume i teatra. Atelje je i suorganizator putujuće međunarodne izložbe ''Chawan'' (naziv za tradicionalnu japansku šalicu za čaj) koja je na svojem putu do sad obišla sedam zemalja: Belgiju, Nizozemsku, Francusku, Hrvatsku, Južnu Koreju, Sjedinjene Američke Države i Japan. Od 2011.godine istoimena je i organizator međunarodnog multimedijalnog projekta ''Voda, fluid života.'' Cilj tog projekta je podizanje razine svijesti i ulozi i važnosti vode kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini. Krajnji cilj projekta je osnivanje galerije ili muzeja vode u Plaškom, a svrha ove galerija je da doprinosi zaštiti voda u krškim predjelima te turističko-gospodarskom razvoju šire regije.

 

U programu ''Kreativci u Lici'', imate niz radionica za djecu i mlade. Što želite postići tim radionicama?

Branko: Radionicama želimo djecu osloboditi svakodnevnih briga i želimo im ponuditi drugačiji način komunikacije sa svijetom i prirodom oko sebe. Želimo u njima pobuditi spontano razmišljanje i djelovanje.

 

Postoji li razlika između gline i keramike? U čemu se one razlikuju?

Branko: Postoji. Glina je sirovo stanje zemlje u svom orginalnom obliku,a keramika je ta ista glina oblikovana, kreirana i uz djelovanje vatre pod iznimno visokom temperaturom pretvorena u umjetnički predmet.

Kako se osjećate dok radite s glinom? Zašto je volite i po čemu je glina toliko posebna?

Danijela: Osjećam se živom. Osjećam se sjedinjena. Obožavam raditi s njom jer je glina to ''nešto''. Nešto što,kada jednom staviš u ruke, ne možeš više pustiti.Nešto što ne traži samo davanje, već daje nešto i zauzvrat.

Branko: U radu s glinom prestaje proces razmišljanja i sve prelazi u interakciju elemenata.

 

Kako glina oblikuje ideje, kako stvara umjetnost? Zašto baš glina, a ne platno ili fotografija?

Danijela: Glina je najpodatnija od svih materijala, koja ima dubinu, treću dimenziju koju platno ili fotografija nemaju. Glina je zemlja, a zemlja ima energiju, pa tako i glina. Ja svoja djela sanjam u njoj. Sanjam nemoguće stvari koje se mogu realizirati samo uz pomoć gline.

 

Vratimo se na temu vode, koju ste prethodno spomenuli,  na koji način je ona povezana s Ateljeom i njegovim radom?

Danijela: Voda je neizbježan element u prirodi. Svi se elementi dijelom sastoje od vode. Ona je umiješana u sve, ništa bez nje ne može postojati. Osim toga, voda je biće koje ima svoju prošlost, budućnost, koja ima pamćenje. Voda ima moć izlječenja i od ogromne je važnosti za svako tijelo, svako biće u svemiru. Jedan je japanski znanstvenik izveo pokus kojim je proučavao vodu. U tri zdjelice s vodom stavio je zrnca riže. Tokom dvadesetak dana, prvoj je zdjelici svaki dan govorio: ''Volim te.Hvala.'', drugoj je govorio ''Glupane! Mrzim te!'', a trećoj nije govorio ništa, nije ju ni pogledao. Za dvadeset dana, u prvoj zdjelici voda je ostala čista, a iz riže je nikla klica. U drugoj su se na zrna riže uhvatile crne gljivice i voda je smrdila. U trećoj su zdjelici zrna riže pocrnjela do maksimuma, gotovo kao nafta. Dakle, najgore je nekoga zanemarivati pa tako i vodu koja je neophodna za rad Ateljea.

 

Što je najvažnije u radu s glinom? Kako vam je ona promijenila život?

Danijela: Najvažnija je energija. Kakav si ti s glinom, takve će ti rezultate i ona dati. Glina je čitav moj život. Ona me smiruje i daje mi snage za bolji i sretniji život.

 

            Možemo zaključiti, da Atelje Janja Gora svojim radom i optimizmom okuplja kreativne i pozitivne ljude. Atelje Janja Gora je centar u kojemu ima toliko mogućnosti, različitih ljudi i mišljenja,  koji su vođeni pozitivnom energijom, koja se vrlo brzo širi među svima onima koji su je spremni prihvatiti.

 

                                                           Tara Šupica, 8.b.

 

 

 

 

Intervju s gospođom Milicom Krguljac, voditeljicom Udruge osoba s invaliditetom Karlovačke županije, Podružnica Plaški

 

Kreativnim radionicama stvaramo nove ljude, unatoč njihovim tjelesnim i zdravstvenim nedostatcima…

 

 

            U općini Plaški, djeluje Udruga osoba s invaliditetom Karlovačke županije čija je voditeljica gospođa Milica Kraguljac. Gospođi Milici postavio sam nekoliko pitanja vezanih uz rad, nastanak i djelovanje Udruge te me zanimalo koji su glavni zadatci i ciljevi istoimene Udruge pa evo što mi je gospođa Milica odgovorila.

 

Čime se bavi Udruga osoba s invaliditetom, Plaški?

Udruga se bavi upoznavanjem osoba s invaliditetom s njihovim pravima u Republici Hrvatskoj te im se na taj način omogućava lakša socijalizacija unutar društva. Naime, osobe s invaliditetom imaju vrlo malo mogućnosti za rad i upoznavanje s novim ljudima pa je cilj ove Udruge da u ovoj maloj sredini takvim osobama omogućava lakši način nazovimo to ''uklapanja u društvo'' naše male zajednice kao što je općina Plaški.

 

Gdje se nalazi sjedište Udruge i obuhvaća li Udruga u svom radu osobe s invaliditetom samo na području općine Plaški?

Sjedište Udruge je u Karlovcu, a u Plaškom Udruga ima svoj ured. Ured u Plaškom ne obuhvaća samo osobe s invaliditetom u Plaškom već obuhvaća još dvije općine Tounj i Josipdol.

 

Koliko članova ima Udruga i odakle dolaze financijska sredstva za tako malu Udrugu kao što je ova?

Udruga ima ukupno 350 članova. Djeluje na području Karlovačke županije, a sva sredstva potrebna za rad i ostvarivanje programa rada financira se uz pomoć Ministarstva zdravstva.

 

Što Vas je najviše privuklo u radu s osoba s invaliditetom?

U svom životu mnogo puta sam se susrela s osobama s invaliditetom. U raznim udrugama volontirala sam od 9. godine. Prije četiri godine moja bolesna prijateljica trebala je moju pomoć i tako sa m odlučila osnovati Udrugu. Tako sam se uključila u rad s osobama s invaliditetom i otkrila sam da su takvi ljudi puni ljubavi, pažnje i razumijevanja u svom životu što me je i najviše privuklo u radu s osobama s invaliditetom.

 

Radeći s osobama s invaliditetom, jeste li promijenili mišljenje o njima, njihovu životu i potrebama?

 

Mogu reći, da  jesam. Kada su me iz Udruge Karlovac upitali, mogu li raditi za njih i mogu li pronaći prostor za rad odmah sam pristala. Nisam znala što donosi takav posao i mogu li se nositi s time no kada sam u Domu kulture u Plaškom organizirala prvi susret sa svojim članovima otkrila sam da su oni sasvim kreativni, veseli i vedri ljudi koji zrače toplinom i radošću i to me svakim danom sve više čini sretnom.

 

Kojim se sve aktivnostima bave članovi Vaše udruge? Jeste li ponosni na članove Udruge?

 

Udruga organizira kreativne radionice koje spajaju nazovimo ih tako ''zdrave'' ljude i osobe s invaliditetom. U tim radionicama nastojimo što više socijalizirati sve članove naše Udruge u aktivan život naše općine i mogu reći da u tome postižemo veliki napredak. Imamo puno volontera koji aktivno sudjeluju u radu Udruge i vrlo sam ponosna na njih i njihov način rada.

 

            Mogu reći, da sam mnogo doznao o radu Udruge uz pomoć gospođe Kraguljac. Vrlo sam ponosan na to da takva jedna udruge djeluje na području naše male općine.

Hvala, svima koji u njoj djeluju i rade i neka im je sretno u daljnjem radu.

 

                                                           Neven Rački VIII.a.

 

 

 

Intervju s nastavnicom Limonkom Slišković

 

                        Stroga sam samo onda kada treba biti…

 

U našoj školi nastavnica Limonka Slišković predaje tjelesno zdravstvenu kulturu. Iako je stroga, pravedna je i jako zabavna osoba pa smo joj uputili nekoliko pitanja o njezinu životu i radu te je na taj način htjeli i bolje upoznati.

 

Recite nam nešto o svom školovanju. Gdje završili fakultet i koje godine?

 

Završila sam fakultet 1976.godine u Skoplju u Makedoniji.

 

Koje godine ste došli raditi u Osnovnu školu Plaški?

U Osnovnu školu Plaški, došla sam raditi 2000.godine kao nastavnik tjelesne kulture.

 

Jeste li bili uzorna učenica?

 

Mogu reći da jesam. Ponekad sam bila nemirna, nekada dobra… Uvijek sam u svemu htjela biti glavna.

 

Koji je vaš hobi?

Moj hobi je ples. Volim sve vrste plesova. Uz ples volim poslušati i dobru glazbu to me onda čini opuštenijom.

 

Koju vrstu glazbe slušate?

Od svih vrsta glazbe najviše volim slušati rock glazbu. Volim starije rock sastave,ali i neke mlađe poput Green Daya.

 

S koliko godina ste položili vozački ispit? Jeste li položili iz prvog puta?

Vozački ispit položila sam s 22.godine. Nisam položila iz prvog puta već iz drugog. Bila je to druga sreća.

 

Kao nastavnik, smatrate li se strogom nastavnicom i zašto?

Stroga sam kad to treba biti. Što se tiče strogoće naročito sam stroga kad je u pitanju disciplina učenika. Ne smatram se strogom već vedrom i zabavnom učiteljicom ove škole.

 

Volite li davati jedinice?

Ne. Mislim da to nijedan nastavnik ne voli.

 

            Nakon kratkog razgovora s nastavnicom Limonkom možemo reći da je naša nastavnica jedna vedra, vesela i opuštena djelatnica ove škole koju svi trebamo voljeti.

 

                                                           Eva-Novela Vukelić VIII.b. i Sara Opsenica VIII.b.

 

 

 

 

preskoči na navigaciju