preskoči na sadržaj

Osnovna škola Plaški

Login

Kalendar
« Svibanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Tražilica
Raspored zvonjenja

SAT
0. 8:10 8:55
1. 9:00 9:45
2. 9:50 10:35
3. 10:45 11:30
4. 11:40 12:25
5. 12:30 13:15
6. 13:20 14:05
7. 14:05 14:55
Kutak za roditelje

 

Savjeti za uspješan razgovor između roditelja i tinejdžera

Autor: Gordana Benat

Roditelj ste tinejdžera? Onda zasigurno znate koliko je teško uspostaviti zajednički jezik i porazgovarati s njima o bilo čemu. Svaki razgovor smatraju potencijalnom prijetnjom i očekuju da će biti zasuti drvljem i kamenjem, pa ga apriori odbijaju.

Iako je biti roditelj tinejdžera težak posao, postoje načini kako prevladati komunikacijsku barijeru. Donosimo nekoliko savjeta i prijedloga koje možete pokušati primijeniti u razgovoru s tinejdžerom.

Slušanje - ključ efikasnog razgovora

Slušajte tri puta više no što govorite. Pozorno slušanje je učinkovit način na koji tinejdžerima pokazujemo koliko ih cijenimo i brinemo o njihovom samopoštovanju. Sposobnost dobrog slušanja se ne može savladati teoretski. To je vještina koja se može usavršiti samo vježbom.

Izbjegavajte izravno predložiti želju za razgovorom. Pomno izaberite pravi trenutak i mjesto, najbolje kad ni jedno od vas nije pod stresom, kad niste umorni ili jedva čekate da se usredotočite na nešto drugo. Najbolje vrijeme za to je kad nešto zajedno radite.  

Budite oprezni s pitanjima, umjesto njih koristite tvrdnje tipa  „Primijetila sam da jutros nisi pojela doručak. Možda jednostavno nisi bila gladna? Znam da ja nikad nisam željela jesti prije nekog ispita.“ Umjesto „Zašto nisi pojela doručak? … Jesi li zabrinuta zbog ispita?“

Razumljivo je da je teško kontrolirati loše navike u procesu slušanja, posebno kada ste pod jakim stresom ili emotivno upleteni, ali važno je pokušati jer su koristi mnogostruke.

Zašto je slušanje važno? Ono je najučinkovitiji način na koji tinejdžeru možete pokazati da ga cijenite i brinete o njegovom samopoštovanju.  Tijekom razvojnih godina djeteta, većina se roditelja iznenadi jer su uvjereni da dobro poznaju svoje dijete, ali trebaju uzeti u obzir da su tinejdžeri pod stalnim utjecajem fizičkih i mentalnih promjena, što znači da roditelji trebaju neprestano nadopunjavati  svoje spoznaje o njima.

Savjeti za uspješan razgovor

Želju za razgovorom nemojte predložiti izravno, jer bez obzira na ljubaznost vašeg tona, tinejdžeri takav prijedlog mogu doživjeti kao prijetnju ili gnjavažu.  Najbolje je razgovarati dok nešto zajedno radite. Budite svjesni da je privatnost vrlo važna ovoj dobnoj skupini te pokušajte izbjegavati javna mjesta prilikom razgovora. 

Kada napokon, nakon niza odbijanja i propuštenih trenutaka zajedničkog druženja, pronađete idealno mjesto i vrijeme za razgovor te ga i započnete,  prvih par minuta, samo slušajte, bez prekida. Samo svojom mimikom i zvučnim signalima dajte do znanja da doista slušate. Povremeno izgovorite „hm“, „ah“ i slično.

Ako tijekom razgovora tinejdžer ostane bez riječi, pokušajte ne komentirati ili govoriti umjesto njega, već razmislite o onome što je prethodno rečeno i ponovite riječi ili izraze koje je on/ona upotrijebio/la u posljednjoj rečenici. 

Pokušajte se zamisliti na njihovom mjestu i podijeliti s njima svoje vlastite emocionalne reakcije. Na primjer: „Mislim da bi ja u tom slučaju pobjesnio“.

Tinejdžeri se ne izražavaju onako jasno kao mi, zato može biti teško prepoznati govor njihovog tijela, posebno kod dječaka koji teže i rjeđe izražavaju svoje osjećaje. Zato im treba mali poticaj i pomoć, a to možete učiniti ako  na primjer kažete: „Primijetila sam da lupkaš nogom… Pitam se da li te ja iritiram.“ 

U razgovoru koristite otvorena pitanja koja počinju riječima što, zašto i kako. Tako ćete dobiti opširnije odgovore.  Dok je za završetak razgovora dobro koristiti zatvoren a pitanja koja traže odgovore od jedne riječi. Primjer: „Misliš li da smo se sada bolje razumjeli?“

Na kraju svakog razgovora potreban je zaključak. Da biste zaključili svoj razgovor s tinejdžerom, kažite što namjeravate učiniti ili o čemu ćete razmisliti nakon što ste poslušali njegov problem. Primjer: „Sada shvaćam kako moje česte pozive telefonom shvaćaš kao pritisak. Pokušat ću te zvati samo kad te nešto stvarno trebam.“

I za sami kraj, budite iskreni i pohvalite svog tinejdžera. Dajte mu povratnu informaciju kako bi točno znao što je dobro napravio. Primjer: „Znam da ti je teško bilo reći mi to. Divim ti se na hrabrosti.“

 

Literatura: Samopouzdanje tinejdžera, Gael Lindenfield, Veble Commerce, Zagreb 2002.

 

 

Motivirajte svoje dijete za učenje

Autor: Gordana Benat

Učenje je cjeloživotni proces. Započinje s prvim udahom izvan majčine utrobe i traje do kraja života. Najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem je od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek pohađa školu i kasnije možda fakultet, odnosno obrazuje se za svoje buduće zanimanje.

 

U tom razdoblju roditelji često nailaze na probleme kako pomoći svom djetetu u učenju, kako ga potaknuti na učenje, kako stvoriti pozitivan stav prema učenju.  Važno je napomenuti da sposobnost učenja nije ograničena urođenim karakteristikama, ona se može razvijati učinkovitim strategijama učenja, a ono što je najvažnije pri tome je roditeljska pomoć i vodstvo.

 

Mnogi roditelji misle da se disciplina i volja za učenjem razvija u vrtiću i školi. Jednim dijelom su u pravu, ali osnovne navike i vještine potrebne za uspjeh u školi stvaraju se u obitelji, i to od najranije dobi. 

Motivacija za učenje

Od najranijih dana djetetova života u obitelji važna je emocionalna klima. Bitno je da je ispunjena toplinom i pažnjom i da je svaka pohvala i kritika upućena s odgovarajućom intonacijom glasa. Na taj način se u djetetovom organizmu izlučuju motivacijski neurotransmiteri koji su temelj za budući interes za učenje.

Najbitnija stvar za bilo kakvo postignuće pa i za uspješno učenje je motivacija. Motivacija je svako ponašanje usmjereno  prema nekom cilju. Što smo bliže cilju to je veća motivacija. 

Naš je mozak prirodno programiran za motivaciju u učenju: stečeno znanje ili nova vještina nagrađuju se valom hormona sreće.

Razlikujemo unutarnju i vanjsku motivaciju. Kod vanjske motivacije naše je ponašanje potaknuto nekim vanjskim motivom. Primjer vanjske motivacije u učenju je učenik koji uči da bi izbjegao kaznu ili da bi dobio neku nagradu.

Unutarnja motivacija je bitna i predstavlja sve ono što nas iznutra navodi na neku aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje.  Ako tu definiciju primijenimo na učenje, tada podrazumijevamo učenje koje je motivirano željom za znanjem, a proces učenja nas ispunjava i čini nas sretnima.  To je ono što kod djece treba poticati, a najveći utjecaj na djecu imaju roditelji. Zbog toga možemo reći da roditelji igraju veliku ulogu u razvoju unutarnje motivacije kod svoje djece. 

Poticanje unutarnje motivacije kod djeteta

U razgovoru s djetetom treba pokazivati zanimanje za teme i sadržaj gradiva koji se obrađuje u školi, a ne samo za rezultate učenja. Na taj način pokazujete djetetu da vam je važno što se u školi uči i da ste zainteresirani za njegov opći razvoj, a ne samo za njegovu radnu sposobnost, školske uspjehe i ocjene. Djeca ne smiju razviti uvjerenje da uče radi ocjene, trebaju biti uvjereni da se ništa neće promijeniti u vašem odnosu prema njima bez obzira na trenutne ocjene. 

Pretjerani pritisak na dijete  i postavljanje previsokih zahtjeva i očekivanja, potisnut će djetetovu motivaciju.

Proces učenja sam po sebi nije uvijek ugodan i često iziskuje velike napore i snagu volje, a i vremena. Problemi s motivacijom za učenje se javljaju najčešće iz razloga što roditelji pokazuju preveliku brigu za svoju djecu te im ne daju priliku da se samostalno nose sa razočaranjima, neugodnostima i teškoćama, već ih štite od takvih situacija trenutnim ispunjavanjem njihovih želja. Na taj način djeca ne mogu naučiti toleranciju prema razočaranjima niti razviti sposobnost odgađanja ispunjenja želja.

Uspjeh u učenju ne ovisi samo o urođenom talentu, nego u većoj mjeri  o vjeri u vlastite sposobnosti. Kako bi postiglo dobre rezultate dijete treba vjerovati da može obaviti zadatak. Treba osjećati da se može nositi sa zadanim ili samostalno odabranim ciljevima. Pomognite djetetu shvatiti kako će njegovi napori dovesti do potrebnih rezultata. Učite dijete da si postavlja realne ciljeve, ocjenjujući pritom hoće li ih moći dostići.

Dijete je u principu sposobno samostalno rješavati sukobe s vršnjacima i suočavati se s lošim ocjenama, nositi svoju školsku torbu, a da to umjesto njega ne moraju raditi roditelji jer tada djeca ne osjećaju da su sama odgovorna za svoje postupke pa tako i za učenje.

Roditeljska ljubav i pažnja je izuzetno važna, no bitno je da ne koči unutarnju motivaciju, već da je potiče. Omogućite svojoj djeci prostor za eksperimentiranje kako bi mogla učiti i vježbati svoje sposobnosti. Sigurno će pritom i griješiti i osjetiti posljedice svojih grešaka, ali na taj način će naučiti da može i samo riješiti svoje probleme. Uvijek pokazujte koliko vjerujete u svoje dijete, poticajnim rečenicama poput „Vjerujem da to možeš učiniti bez ičije pomoći.“ Postavljajte visoke ciljeve, ali neka budu usklađeni s djetetovim mogućnostima. Naravno da nećete od djeteta koje u matematici postiže dovoljan uspjeh tražiti da ostvaruje odličan uspjeh. 

Za uspjeh u učenju izdržljivost je jednako važna kao inteligencija ili talent. Djetetu treba objasniti da ne treba odustajati od poslova koji zahtijevaju velik trud.  Trudite se ohrabrivati i pravedno pohvaliti dijete za njegova postignuća. Jedino imajte na umu da općeniti komplimenti na djecu ne djeluju, zato hvalite konkretna djela i uspjehe. Nemojte hvaliti samo rezultate, nego i trud.

Kad dijete nagrađujete ispunjavajući mu neku želju ili mu dajete nagradu za uspjeh u školi sa željom da ga motivirate, objasnite mu da je stjecanje korisnih znanja samo po sebi najbolja i zapravo jedina nagrada. Naglasite da ste vi svojom nagradnom samo htjeli pokazati koliko cijenite njegove rezultate i trud. Dijete se treba oduševljavati vlastitim postignućima, a ne vašim poklonima. 

Isto tako, ako dijete stalno donosi loše ocjene, ne treba ga ponižavati izjavama poput „Totalni si antitalent za matematiku“, već treba istražiti razloge iz kojih su ocijene tako loše i reći nešto poput „Mislim da si počeo prekasno učiti za taj test. Možda je u tome stvar?“ Važno je objasniti djetetu da problem nije u nedostatku sposobnosti, već u tome da nije uložilo dovoljno napora.

I na kraju, važno je zadovoljiti djetetovu znatiželju za novim znanjima, omogućiti mu da stječe znanja i drugdje osim u školi te komunicira s različitim ljudima. Omogućite mu raznovrsne poticaje – putovanja u planine, na jezera, odlazak u muzej ili kazalište. Na taj način mozak radi aktivnije, raste njegov kapacitet pamćenja i dijete može jednostavnije usvajati nove informacije u školi.

 

Literatura:

Tajne uspješnog učenja, Elena Kamarovsky, Planet Zoe d.o.o., Zagreb, 2010.

 

Kako pomoći djetetu u pisanju zadaća i učenju?

 

Prvi je dan škole, a na roditeljima školaraca leži velika odgovornost

 

Čest uzrok neslaganja i sukoba između roditelja i djece upravo je pisanje domaćih zadaća. Svaki se je roditelj barem jednom zapitao treba li uopće pomagati djetetu oko pisanja zadaće te zašto njegovo dijete ima tako puno ili tako malo zadaće. Djetetu kojemu je to potrebno, svakako treba pomoći u pisanju domaćih zadaća.
 
To nikako ne znači da zadaću treba napisati umjesto njega jer će dijete to shvatiti kao vlastitu nesposobnost, a i teško će shvatiti da je to njegova obaveza koju mora redovito i kvalitetno izvršavati. Kod djeteta pokušajte razvijati odgovornost za izvršavanje svojih obaveza. Vi mu trebate samo pomoći, a ne ih izvršavati umjesto njega.
 
1. Djetetu objasnite ono što mu nije jasno, ukažite mu na pogreške koje radi i potaknite ga da ih samo ispravi.
 
2. Ne treba neprekidno sjediti uz dijete dok piše zadaću. Važno je da dijete zna da ste mu na raspolaganju i da vam se može obratiti za pomoć, pitajući vas sve što mu nije jasno.
 
3. Ponekad je djetetu potrebno samo pregledati zadaću kako bi bilo sigurno da je dobro izvršilo svoje obaveze. Nemojte mu se nametati u zadacima u kojima mu to nije potrebno.
 
4. Za vrijeme učenja smanjite mogućnosti skretanja pažnje. Ugasite televizor i radio dok dijete piše zadaću ili dok uči. Djetetov stol neka bude uredan i čist. Također bi bilo dobro da dijete obavi sve druge poslove prije pisanja zadaće kako ne bi na njih mislilo.
 
5. Dobro je na početku školske godine dogovoriti s djetetom vrijeme u koje će pisati domaću zadaću (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon igre…), kako bi se kasnije izbjegli nesporazumi.
 
6. Da bi dijete kvalitetno radilo domaću zadaću ili učilo, mora se dobro osjećati i biti odmorno. Ako je dijete došlo iz škole žalosno ili ljuto, prvo popričajte s njim i pomozite mu da se oslobodi neugodnih osjećaja te onda inzistirajte da se prihvati posla. Također dopustite djetetu da se odmori jer odmoran mozak bolje i brže razumije, a umorno tijelo ometa mozak u njegovu radu.
 
7. Osim pitanja koja se roditeljima nameću u vezi pomaganja djeci pri pisanju domaćih zadaća, roditelji se sigurno pitaju i kako da djeca u učenju budu djelotvorna, a pritom se osjećaju dobro. Evo što možete pokušati:
Kao i pri pisanju domaćih zadaća, poželjno je da djeca uvijek uče na istom mjestu. Samo sjedenje na mjestu, na kojem je dijete naviklo učiti, stvara psihološku spremnost za rad. Također je poželjno da dijete piše domaću zadaću uvijek u isto vrijeme u danu jer mu to omogućava da ima dovoljno vremena za pisanje zadaće kao i za predviđenu igru i odmor.
 
8. Mjesto na kojem dijete uči, a ujedno i piše zadaću, neka bude dovoljno prostrano i osvijetljeno. Na tom mjestu dijete mora moći i držati svoje knjige, pisaći pribor te ostale potrepštine za školu.
 
9. Ukoliko je djetetu prostor za učenje i pisanje domaćih zadaća uređen u prostoriji koju dijele i ostali ukućani, potrebno mu je dok uči i radi osigurati mir i tišinu. Idealno bi bilo da se radni stol nalazi u sobi djeteta jer se pisanjem zadaća i učenjem na odvojenom mjestu ono počinje osamostaljivati.
 
10. Na zid pored radnog stola možete djetetu staviti ploču na koju će dijete lijepiti razne papiriće-podsjetnike.
 

11. Jako je važno objasniti djetetu što se točno očekuje od njega što se tiče učenja. Neka vaša očekivanja budu dovoljno visoka, ali realna s obzirom na djetetove sposobnosti.
 
12. Korisno bi bilo i objasniti djetetu zašto je učenje važno i korisno za njega. Djeca, baš kao i odrasli, bolje i radije rade kada u tome vide smisao.
 
13. Potaknite dijete da pita sve što mu nije jasno jer je najteže učiti bez razumijevanja. Stoga je materijal poželjno učiniti što razumljivijim i smislenijim, npr. povezati ga sa starim znanjem, smisliti neke asocijacije uz gradivo i sl.
 
14. Važno je naučiti dijete da procijeni što je bitno kako bi moglo kratko ponoviti sažetak učinjenog materijala. Takvi sažeci su važni jer predstavljaju smisleni kostur oko kojeg se kasnije s lakoćom ”hvataju” detalji.
 
15. Nikada nemojte umjesto djeteta pročitati lekciju, zapisati sažetak i dati mu da nauči. Najdragocjeniji dio procesa učenja je upravo navedeni rad na razumijevanju gradiva i odvajanju bitnog od nebitnog. Ako dijete uči po vašim sažecima, učit će mehanički , gradivo će brzo zaboravljati, a kada mu učitelj postavi pitanje drugačije nego vi, neće znati odgovoriti.
 
16. Pomognite djetetu pri otkrivanju načina na koji najbolje uči. Za predmete poput geografije, povijesti i sličnih u kojima postoje velik broj informacija koje treba upamtiti objasnite djetetu kako je naučeno u početku potrebno dosta ponavljati. Za to se mogu iskoristiti i kratki trenuci slobodnog vremena poput šetnje/vožnje do škole, čekanja autobusa itd. Imajte na umu da ne postoji univerzalna strategija učenja koja odgovara svoj djeci te omogućite djetetu da isproba više njih (prepričavanje svojim riječima, kreiranje pitanja za koja pretpostavlja da bi mogla biti u testu, učenje u paru ili grupi, crtanje vizualno privlačnih grafičkih prikaza onoga što treba naučiti, pisanje kratkih bilješki ili podsjetnika, izmišljanje priča, hodanje po sobi tijekom učenja itd.) kako bi otkrilo koja od njih mu najbolje odgovara.
 
17. Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole. Uputite ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti i sl.
 
18. Pohvalite svaki djetetov uspjeh, a pogotovo trud i napredak. Važnije je da je dijete spremno uložiti napor da bi riješilo zadatak i da je napredovalo, nego kakvu je ocjenu dobilo.
 
19. Ne zaboravite da djeca uče imitiranjem važnih ljudi, najčešće roditelja. Promatrajući vas, dijete uči što cijeniti i što raditi. Zato, ako roditelji čitaju, igraju edukativne igre, vrednuju znanje, vjerojatno će i djeca učiniti isto.

 

 

ZAŠTITA NA INTERNETU I DRUŠTVENIM MREŽA

- RIZICI NA FACEBOOKU

- POSTAVKE PRIVATNOSTI NA FACEBOOKU

- SAVJETI RODITELJIMA I DJECI

 

 

SAVJETI RODITELJIMA

  • Žrtve Interneta postaju djeca koja su zaplašena, nesigurna, neupućena i koja nemaju povjerenje svojih roditelja.
  • Zabrana pristupa Internetu nije rješenje, s djetetom dogovorite način i uvjete korištenja Interneta, ograničite vrijeme provedeno na internetu.
  • Računalu je mjesto u zajedničkoj radnoj sobi ili u dnevnom boravku.
  • Pustite dijete da samo istražuje, neupadljivo i diskretno nadzirite.
  • Povremeno zajedno sa djecom  prokomentirajte aktivnosti na društvenoj mreži, neka vaša djeca znaju da ste zainteresirani i za njihov virtualni život.
  • Povremeno provjerite koje je adrese posjetilo vaše dijete, poštuje li dijete dogovore s vama. 
  • Mlađa djeca ne bi trebala posjećivati chat sobe, forume, Facebook i slična mjesta bez nadzora roditelja.
  • Kada ocijenite da je vaše dijete dovoljno sazrjelo da otvori FB profi, pomognite mu, zajednički ga otvorite i barem za početak podesite nivo privatnosti na maksimalni.
  • Povremeno utipkajte ime svoga djeteta u Google da vidite pojavljuje li se i na kakvim stranicama.
  • Saznajte lozinke korisničkih računa kojima se služi vaše dijete (e-mail, chat, blog i sl.). Uvjerite se da nisu prejednostavne npr. “1234” kako biste spriječili da se drugi koriste njegovim korisničkim profilom.
  • Naučite dijete da su pravila lijepog ponašanja na Internetu ista ili su slična onima u stvarnom životu.
  • Napravite svom djetetu novi korisnički račun na računalu i ograničite funkcije, a na Vaš korisnički račun stavite lozinku.

 

 

 

 

 

 

 

 




preskoči na navigaciju