preskoči na sadržaj

Osnovna škola Plaški

Login
Tražilica
Facebook stranica škole
Lista linkova je prazna

  

  

Kalendar
« Lipanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Idemo u srednju!!!

Priloženi dokumenti:
Publikacija redovni.pdf

Raspored zvonjenja

 

 

 

SAT
0. 8:10 8:55
1. 9:00 9:45
2. 9:50 10:35
3. 10:50 11:35
4. 11:40 12:25
5. 12:30 13:15
6. 13:20 14:05
7. 14:10 14:55
Literarni radovi učenika

PRVAŠIĆI

 

Ima jedna grupa mala,

puna pametnih malih glava.

 

Oni svi žele u prvi razred poći

i s pet proći.

 

Kroz godine će ići,

poneki problemi će ih stići,

a oni će hrabro preko njih preći.

 

Učiteljica će im sve fino objasniti,

sve prepreke s njima preći

i na kraju školske godine veselo otići.

 

                                                           Tea Anušić, 4.r.

 

 

ŠKOLA

 

Škola je važna stvar,

i u njoj ima jedna čar.

 

Ta čar kaže uči,

i na neke zadatke se muči.

 

Gledaš u jednu curu

ona ti maše kosom,

  zamišljaš je kao da hoda rosom.

 

Ako dobiješ jedan,

tužan si cijeli tjedan.

 

Dobiješ li dva,

kažeš baš sam smotan ja.

 

Ako dobiješ tri,

zločesto se ponašaju prema tebi svi.

 

Dobiješ li četiri, ideš sretan kući,

mama te neće tući.

 

Ako dobiješ pet,

svoje ocjene znaš napamet.

 

Škola završi, trenutak je tužan,

ostao si lijep, a ne ružan.

 

                                                            Marino Vuković, 4.r.

 

 

 

 

 

MALI ĐACI

 

Đaci, đaci došli

i zatim putem prošli.

 

Traže nešto važno

i to jako snažno.

 

Nemojmo im smetati,

niti ih ometati.

 

Prestanimo čekati

jer će se načekati.

 

 

                                                   Samanta Bradarić, 4.r.

 

PJESMA ZA PRAVAŠIĆE

 

Dobro došli prijatelji dragi!

Evo par riječi i osmijeh blagi.

Čekaju vas lijepi školski dani,

budite veseli, marljivi i razigrani.

Ocjene dobre kući nosite

i znanjem vašim vi se ponosite.

 

                                                             Andrea Gubo, 4.r.

 

PRVAŠIĆI

 

Došlo vrijeme za prvaka

novog malog đaka,

da u školu krene sad

iako je jako mlad.

 

Mamina je maza to,

pa je škola za njeg' zlo,

a prvašić jako mlad

misli da je škola jad.

 

Kad u školu prvak stiže,

vidi da je lijepo tu,

ima djece, igre ima,

to prvaku jako štima.

 

Učitelj se samo smješka

jer on voli prvašiće,

on ih uči, on ih pazi,

k'o roditelj on ih mazi.

 

                                                         Marta Brajković, 4.r.

 

Proljeće u mojem kraju

 

     Proljeće u mojem kraju izgleda poput zlatne bajke u kojem su drveća prekrasni vilenjaci, a cvijeće malene vile.

     Proljeće u Lici je najljepša razglednica na svijetu. Na toj razglednici postoji zelena mirisna trava poput zlatno-zelene jabuke. Ujutro kad se probudiš dočeka te najljepše proljetno sunce, žuto kao pčelin med.  Bijele tratinčice i ljubičaste ljubičice blistaju u travi koja kao da je zlatom obasjana. Vjeverica skakuće s drveta na drvo, a svakim svojim skokom njezin rep zasjaji poput bisera. Ptice pjevaju najljepšu pjesmu u kraju. Pčele i bumbari izlaze na livade, oprašivati najljepše i najrumenije cvijeće.

     Proljeće u mojem kraju je najljepši dio mojega života. Zlatno sunce, zelene livade, bistri potoci, biserno cvijeće čine ovaj lički kraj posebnim. Ljepota krajolika je sve što ću uvijek čuvati u srcu jer najljepše je proljeće u mojem kraju.

 Marija Delač, 6.a.

 

Pravu ljepotu treba moći prepoznati

 

Što je zapravo ljepota? Ta, naizgled jednostavna, riječ ima mnogo definicija, a samo neke od njih su istinite. Pokušao bih definirati ljepotu kao nešto što prija srcu i samim tim osjećaš se ugodno.

Kada ujutro ustanem, toplina sunčevih zraka miluje mi lice, osjećam se ugodno i to u meni budi osjećaj ljepote. Pogledam kroz prozor i u travi prepunoj običnih tratinčica ugledam neopisivu ljepotu prirode. Na putu do škole sretnem prijatelja čiji me razgovor ispuni posebnom ljepotom, jer sam se poslije njega osjećao ugodno i ispunjeno. Ljudi često misle da je ljepota samo u vanjskom izgledu. Neku, manje lijepu, stvar ili osobu neće htjeti niti pogledati, a kamoli se potruditi pronaći nešto lijepo u tome.

Prava ljepota nalazi se svuda oko nas, okružuje nas svaki dan, a mi ju često ne vidimo. Previše nas zaokuplja ono što nas privuče na prvi pogled te se ne trudimo vidjeti ljepotu u naizgled običnim stvarima i ljudima. Pokušajmo gledati očima koje vide istinsku, a ne samo površnu ljepotu.

 

LIN72134, 7.a

 

Da su meni čarobne moći

 

Mnoga djeca, pa čak i odrasli, ponekad požele imati čarobne moći. Obično je to onda kada imaju neki problem ili kada žele promijeniti nešto što im se ne sviđa. Tada često izgovore tu ''čarobnu'' rečenicu: ''Da mi je imati čarobne moći!''

Situacije u kojima ja najčešće poželim imati čarobne moći su one u kojima maštam o nečemu neostvarivom ili kada se prisjetim nekih prošlih događaja te se poželim vratiti u prošlost i ponovno  to proživjeti. Mnogi bi vjerojatno poželjeli čarobne moći ne bi li vidjeli budućnost, ali ja to ne želim. Ne želim znati što će biti sutra ili za deset godina. Nismo rođeni s uputama koje će nam pokazati kamo trebamo ići i kako postupiti pa neka tako i ostane.

Zato mi se čarobne moći s jedne strane sviđaju, a s druge strane nekako i ne. Sama pomisao na njih pobuđuje mi maštu jer bi mi se pružila prilika za mnoge zanimljive stvari, no život može biti zabavan i bez njih. On je naš i jedino ga mi možemo učiniti onakvim kakvim želimo, nitko drugi čak ni čarobne moći.

 

NESMA12345, 7.a

 

U tišini pahulja razmišljam o sebi

 

Mir moje sobe i tišina tih svjetlucavih bisera koje vani tako nečujno padaju na zemlju potaknuli su me na razmišljanje. Počela sam razmišljati o sebi, o svome životu i svemu što se događalo u posljednje vrijeme. Dogodilo se mnogo stvari značajnih za mene od kojih bih izdvojila ponudu za vezu ( što je bila nečija šala ), ali bila sam barem na trenutak sretna.

U razredu se često osjećam poput uljeza, jer me ostali primijete samo onda kada im trebam. Zbog takvih, i sličnih,  stvari ponekad se pitam: ''Zašto si me, Bože, stvorio kada ničemu ne služim?'' Na to često pitanje još uvijek nisam pronašla odgovor, ali negdje duboko u sebi znam da imam neku svrhu zbog koje postojim. Kao što je kapljica vode u moru važna jer ga čini većim tako sam i ja, ovako malena i nemoćna, ipak važna cijelom čovječanstvu. Možda je negdje u zvijezdama zapisana misija koja čeka da ju baš ja ispunim.

Zbog toga ću važno i odlučno stati na zemlju, čvrstim korakom krenuti naprijed i odraditi svoju zadaću najbolje što mogu kad za nju dođe vrijeme.

 

TOMA22222, 7.b

 

 

 

 

 

 

 




preskoči na navigaciju